| 10 NAJČEŠĆIH ZABLUDA U VEZI RUŠENJA (izvor: NADC - National Association of Demolition Contractors) Zabluda br. 1 Izvođači rušenja uglavnom miniraju zgrade, urušavanjem ili "dizanjem u zrak" Činjenica: Miniranje iznosi manje od 1% ukupnoga posla obavljenog u rušenju! Obrazloženje: Miniranje urušavanjem iznosi manje od 1% od ukupnoga posla rušenja objekata. Iako je vrijednost tržišta rušenja objekata u SAD je cca. 2,5 mlijardi
USD, poslovi rušenja miniranjem su uvijek spektakularni i zanimljivi za masovne medije. Činjenica je da se više od 99% ukupnoga posla rušenja objekata obavlja
specijaliziranom teškom opremom i posebno uvježbanim osobljem za izvršenje posebnih poslova ručnoga rušenja. Kod lokacija gdje pristup sa mobilnom opremom nije
moguć, kod poslova renoviranja ili kod slučajeva kada se zastarjeli tehnološki proces uklanja iz pogona, ručno rušenje i razni specijalizirani alati čestu su
jedino moguće rješenje. Zabluda br.2 Izvođači rušenja uništavaju mnoge objekte koji bi zapravo trebali biti sačuvani. Činjenica: Izvođači rušenja su sredstvo ostvarenja ciljeva zaštite objekata! Obrazloženje: Izvođači rušenja se često koriste u ostvarivanju ciljeva zaštite objekata. Fasade i mnogi važni arhitektonski detalji se čuvaju na zgradama kada im
se interijer renovira ili inkorporira sa modernim rješenjima ili novom opremom za očuvanje energije. Urbanistički okoliš se općenito estetski unapređuje u
slučajevima kada izvođači rušenja uklanjanju zapuštene ili oštećene ceste, mostove ili nestabilne konstrukcije oštećene vatrom, potresom ili vremenom. Povijesne
građevine se također čuvaju selektivnim strukturnim rušenjem. Izvođači rušenja pomažu u promicanju javnog mišljenja o potrebi uklanjanja zastarjelih proizvodnih
pogona, tehnoloških procesa i opreme te njihovoj zamjeni novima, koji će biti učinkovitiji i osjetljiviji na probleme zaštite okoliša.
Zabluda br. 3 Izvođači rušenja ne sudjeluju u nacionalnom interesu korištenja recikliranih materijala. Činjenica: Izvođači rušenja su koristili reciklirani materijal nastao rušenjem objekata mnog prije nego što je to u javnosti postala "politički i ekološka ispravna stvar" ! Obrazloženje: Izvođači rušenja su koristili recilirani materijal i dijelove srušene konstrukcije mnogo prije ne što je to postala "politički ispravna stvar".
Reciklaža je najveći dio posla kojim se bave izvođači rušenja, i predstavlja 20-50% njihovih prihoda. Postojećom tehnologijom moguće je reciklirati i odvojiti
građevinski otpad. Ovi procesi maksimiziraju korištenje recikliranog materijala, te na taj način umanjuju troškove odlaganja otpada.
Tipični reciklirani materijali su lomljeni beton, lomljeno željezo (iz armiranog betona), aluminij, nehrđajući čelici itd. Lomljeni beton se koristi za nasipanje
putova ili nasipa. Oprema zgrada kao što su vrata, prozori, umivaonici, kade itd. u pravilu se mogu potpuno reciklirati. Industrijska procesna oprema se prodaje
na domaćem ili inozemnom tržištu, što je najčešći slučaj kod zatvaranja pogona koji se u SAD smatraju zastarjelima, a koji se bez poteškoća prodaju u zemlje
trećega svijeta.
Zabluda br. 4 Izvođači rušenja nepotrebno opterećuju okoliš sa građevinskim otpada Činjenica: Industrija sve više smanjuje korištenje prirodnih materijala u korist upotrebe recikliranog materijala ! Obrazloženje: Industrija je smanjila korištenje odlagališta otpada u korist recikliranja. U posljednih 10 godina troškovi odlaganja otpada su u nekim područjima
porasli sa 40 USD na nevjerojatnih 800 USD. Dodatno, pritisci od strane zakonodavaca smanjili su broj odlagališta otpada koji još uvijek prihvaćaju otpad i to vrlo striktno ograničavaju što uopće mogu primiti.
Reciklaža donosi korist svima: ona doprinosi očuvanju ograničenog prostora okoliša dok istovremeno ograničava odgovornosti svih strana uključenih u proces upravljanja otpadom.
Zabluda br. 5 Rušenje je vrlo grub i nezahtjevan posao. Činjenica: Sigurni i uspješni projekti rušenja zahtijevaju radno iskustvo i tehničko znanje za izvršenje projekta ali isto tako i znanje vezano uz propise zaštite okoliša ! Obrazloženje: Siguran i uspješan projekt rušenja zahtijeva radno iskustvo i znanje i u području tehnike i u području zakonodavstva. Odluke vezane uz mehaničke i
električke sustave, upravljanje opremom kao i propisima vezanim uz zaštitu okoliša moraju se stalno imati na umu. Obučeno osoblje mora stalno prepoznavati,
uklanjati i odlagati svaku vrstu opasnoga, toksičnog ili nekog drugog materijala koji podliježe posebnim uvjetima odlaganja. Često se dešava da investitori na
kraju moraju angažirati nekog drugog izvođača koji će znati ispraviti sve pogreške koje je učinio prethodni neiskusni izvođač.
Zabluda br. 6 Metode rušenja nikada se ne mijenjaju. Činjenica: Rušenje objekata danas je brže, sigurnije i učinkovitije ! Obrazloženje: Današnje metode ne samo da su brže, nego su i sigurnije i troškovno učinkovitije. Tijekom prošlih 20 godina, propisi vezani uz okoliš i zaštitu na
radu, ali i razvoj tehnologije dinamično su utjecali na industiju rušenja i reciklaže materijala. Osnovni alati nekada su bili kran, kugla za rušenje i
utovarivač. Današnja standardna oprema uglavnom uključuje hidrauličke bagere sa specijaliziranim alatima za rušenje kao što su škare, čekići, grajferi, čeljusti
za drobljenje i sl. Ovakav napredak proširio je poslove koje bageri danas mogu izvoditi i unaprijedio je sigurnost radnika umanjujući njihovu izloženost
nesrećama na radu. Računalna tehnologija se koristi za sve moguće poslove, od pripreme natječaja i pronalaženja novih poslova do upravljanja opremom. U skoroj
budućnosti očekuje se da će laserska tehnologija naći svoju primjenu kod rušenja objekata.
Zabluda br. 7 Svi izvođači rušenja su isti. Činjenica: Pitajte naručitelje koji su imali nesreću raditi sa neiskusnim izvođačima ! Obrazloženje: Nemojte to reći naručiteljima koji su imali nesreću raditi s neiskusnim izvođačima. Izvođač radova koji se bavi građevinarstvom općenito najčešće
nije dovoljno kvalificiran za rušenje objekata i konstrukcija. Kao i kod većine doktora, specijalizacija u rušenju se ostvaruje tek nakon značajnog ulaganja u
njihovu obuku i opremu. Istražite sve ponuditelje prije no što prihvatite najnižu cijenu. Usporedite što svaki od njih planira napraviti i kako će to uraditi.
Slično je i kada se morate odlučiti za operaciju - ako to već morate, onda radije birate da to obavi netko sa prihvatljivim iskustvom i ugledom a ne samo
najnižom cijenom. Nitko od nas za takav posao neće angažirati doktora sa najmanjoj cijenom koju smo mogli pronaći. Danas postoje izvođači rušenja koji su se
specijalizirali za poslove rušenja autoputeva, iskope i rušenje temelja, selektivno rušenje konstrukcija, unutarnja rušenja, rušenje pjeskarenjem ili poslove
uklanjanja opreme. Zabluda br. 8 Rušenje je opasan posao. Činjenica: U rukama profesionalaca, opasnost je kontrolirana! Obrazloženje: U rukama profesionalaca, opasnost je kontrolirana. S obzirom da je rušenje proces koji potencijalno može biti opasan, profesionalci u rušenju su
razvili posebne programe s ciljem sprečavanja nesreća na gradilištima i izvan njih.
Mnogi izvođači rušenja zapošljavaju specijalizirano osoblje čija jedina briga je priprema pisanih postupaka rada, provođenje sastanaka na kojima se raspravlja o
sigurnosti, razvijanje načina izvođenja rada koji će onemogućiti nastanak ozljeda na radu i osiguranje da svi zaposlenici imaju najsuvremeniju zaštitnu opremu na
radu.Razvijeni zahtjevi od strane vladinih tijela, kao i zahtjevi od strane nezavisnih certifikacijskih tijela značajno su unaprijedili svijest o potrebi provođenja
mjera zaštite na radu.
Zabluda br. 9 Rušenje je skupo. Činjenica: Komercijalno rušenje objekata prosječno košta manje od 2% od cijene zamjenskog objekata ! Obrazloženje: Troškovi rušenja objekata su prosječno manji od 2% od ukupnih troškova izgradnje novoga objekta na tom mjestu. Ipak, angažiranje neiskusnog
izvođača može na kraju završiti na enormno velikim vezanim troškovima, uvjetovanim nestručno izvedenim radovima i posrednim štetama koje takvo rušenje može imati
na okoliš. U poslu rušenja nema druge šanse. Zbog toga je važno angažirati iskusno osoblje sa specijaliziranom opremom koje će uspješno riješiti postavljeni
zadatak. Starost strukture, količina otpadnog materijala i način rušenja objekata imaju značajan utjecaj na ukupne troškove rušenja.
Zabluda br. 10 Kada se projekt rušenja ugovori, brige vlasnika prestaju. Činjenica: Vlasnik ne može "podugovoriti" svoju odgovornost ili obavezu! Obrazloženje: Vlasnik koji je naručio rušenje nekog objekta ne može "podugovoriti", odnosno prenijeti na drugoga svoju odgovornost i zakonske obveze. On je taj
koji mora prepoznati i utvrditi kojeg izvođača će odabrati, on mora platiti za odlaganje otpada i osigurati da je odložen na ispravan način. Ukoliko striktni
zakonski uvjeti nisu zadovoljeni, posljedice snose i vlasnik i izvođač radova. Zakonski propisi uređuju način odlaganja opasnog materijala pronađenog na
gradilištu. Transport i odlaganje mora biti provedeno od strane obučenog stručnog osoblja. Ova podjela odgovornosti jedan je od najvažnijih razloga zašto treba
odabrati iskusne i obučene profesionalce za izvršenje takvog posla. |






